petak, 5. veljače 2010.

ODJEDNOM OBOŽAVAM BILIĆA KOJI MI JE BIO DOSADAN KAO NOĆ!

U večerašnjim Licima nacije, Bilić je zasjao napokon, kako i treba, samo ne znam čijom zaslugom, novog urednika informativnog programa, vlastitim prosvijetljenjem ili gostima koji su zaista svašta govorili i podastirali.
Bravo Biliću, uz Torongala i Šprajca i tvoja će zvijezda napokon zasjati1
Dakle, Čičak me podsjetio na Bracu Cigana kao da ga je netko instruirao što i kako da govori, tresenje i nemir na licu odali su nesigurnog sugovornika kojeg je Bilić namh mogao zbuniti, a žar koji je pretjerano izražavao izgledao je kao žar Ive Pukanića kada je branio Petrača...
Već verzirani i lukavi Letica za sve je imao svoje dosadno i šablonizirano objašnjenje.Misli da svojom lukavošću može zavoditi, ali ta su vremena prošla, proziran je kao janje moje malo...
Najječe je, kako su si obojica mislila na omraženog ćelavca zvanog Musolini, pa ga na opću sramotu nacije i potomaka njegovih žrtava u Hrvatskoj citirali. Nisam mogla vjerovati!
A tek, kako ima je bog na ustima kao da s njim Razgovaraju svaki dan, ali vjerujte mi, oni samo sa sobom razgovaraju.
Biliću, tvojoj emisiji je kucnuo zvijezdani čas! Tek sad se vidi disanje i oslobađanje, ajme majko jadni svi vi na tom HTV-u...